carbotta  Mario Carbotta, studirao je na Konzervatoriju „G. Nicolini” u Piacenzi. Usavršavao se pri Glazbenoj školi u Fiesolama. 1988. dobiva drugu nagradu na natjecanju „F. Cilea” u mjestu Palmi. Nastupao je diljem Europe, Azije i Amerike, u prestižnim koncertnim dvoranama (Musikverein u Beču, Rudolfinum u Pragu, dvorani RSI u Luganu, u Operi u Kairu, u Glenn Gould dvorani CBC-a u Torontu, dvorani Nacionalne filharmonije u Vilniusu, u Nacionalnoj palači kulture u Sofiji, te u Ženevi, Istanbulu, New Yorku, Tokyu, Pekingu, Londonu i Bukureštu) i na međunarodnim festivalima (Santander, Perelada, Ljubljana, Zagreb, Teheran).
Nastupao je kao solist s više od 60 simfonijskih orkestara i komornih sastava, uključujući: Sicilijanski Simfonijski Orkestar (Palermo), Simfonijski Orkestar "A. Toscanini" (Parma), Simfonijskim Orkestrima iz Ancone i l’Aquile, te sastavima Archi della Scala i Solisti Aquilani. U inozemstvu nastupa s Tonkünstler Niederösterreich (Wien), Kärntner Sinfonieorchester (Klagenfurt), Kraków Philharmonic Orchestra, Südwestdeutscher Philharmonie (Konstanz), Oldenburgische Staatsorchester (Oldenburg), Loh-Orchester (Sondershausen), Kurpfälzisches Kammerorchester (Mannheim), DKO (Frankfurt am Main), Israel Sinfonietta (Beer-Sheva), Chamber Philharmonic Orchestra of South Bohemia, Filharmonie Bouslava Martinù (Zlin), Simfonijski Orkestar Istanbul, Cairo Symphony Orchestra, Orquestra Clàssica da Madeira, Filarmonica de Jalisco (Guadalajara), Orkestar pekinške radiotelevizije i kina, European Union Chamber Orchestra, Sofia Soloists.
Objavio je i uredio sonate G.A. Fioronija, P. Nardinija, P. S. Lichtenthala, S. Mercadantea i A. Rolla. Snimao je za RTSI (talijanska Švicarska), HRT (Hrvatska), Toronto CBC (Kanada) i litavski radio. Njegova diskografija objavljena je od strane izdavačkih kuća Dynamic, Tactus, Nuova Era, Brilliant Classics, a obuhvaća djela G. B. Viottija, A. Rolle, S. Mercadantea, M. Pilatija, N. Rote, L. Cortesea, F. Deviennea, C. Furstenaua. Nedavno je, zajedno s Filharmonijskim Orkestrom Podkrapacka iz Rzeszòwa (Poljska), snimio Koncert i Baladu Carla Reineckea. Predaje flautu na tečajevima usavršavanja u Italiji, Brazilu, Bugarskoj, Poljskoj i SAD-u. Od 2013. godine predaje flautu na Institutu za glazbene studije „L. Boccherini” u Lucci.

  Carlo Balzaretti, započinje studij glasovira s prof. Francom Balzaretti. Diplomirao je glasovir i kompoziciju na Konzervatoriju u Milanu, a predavači su mu bili Alberto Mozzati, Paolo Bordoni, Angelo Corradini, Danilo Lorenzini i Azio Corghi. Paralelno studira i muzikologiju, humanističke znanosti i dirigiranje. Osvojio je prve nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. 1986. izabran je kao predstavnik Italije na natjecanju „Eurovision Young Musicians” u Kopenhagenu. Nastupao je u Europi, Aziji i SAD-u.
U ožujku 1993. debitirao je u Kennedijevom Centru u Washington sa Simfonijskim Orkestrom “Melos”. Objavio je brojne snimke, među kojima "Album des 6, un pianoforte tra Verlaine e Cocteau", “Musica da Camera di N. Rota”, djela G. B. Viottija, razna djela za flautu i klavir i skladbe talijanske komorne glazbe. 2013. godine nastaje „Balzaretti Projekt” koji objavljuje Balzarettijeve snimke online, a od 2015. iste objavljuje i glazbeni online časopis Halidon. Usavršavao se u Kini, Tajvanu i Koreji, gdje je i održao brojne nastupe. Priznat je i kao skladatelj: njegova su djela izvodili Chu Tai-Li, de Peyer, Marini, Nordio, Manusardi i Koizumi, koji je snimio „Elegiju” na albumu predstavljenom japanskom Ministarstvu kulture u Tokiju. 2012. godine, pijanist Cyprien Katsaris izvodi, diljem Japana i Italije, Balzarettijevu skladbu napisanu u čast žrtvama tsunamija „11. ožujka 2011.”.
Balzaretti je autor nekoliko glazbenih publikacija: bavi se metodologijom nastave klavira, a njegove su publikacije usvojene od strane Konzervatorija i glazbenih škola. 2007. godine postaje ravnatelj Konzervatorija Marenzio u Bresci, a istu funkciju, uz ostale institucionalne uloge, danas obavlja pri Konzervatoriju Verdi u Comu, gdje se bavi i nastavno-umjetničkom koordinacijom.