zagreb kvartet   Zagrebački kvartet ustanovljen je koncertom 25. travnja 1919., u velikoj dvorani Hrvatskoga zemaljskoga glazbenog zavoda. Prvotnu četvorku činili su violinisti Vaclav Huml i Milan Graf, violist Ladislav Miranov i violončelist Umberto Fabri. Tijekom devedeset godina djelovanja svoj doprinos Zagrebačkom kvartetu dalo je tridesetak glazbenika među kojima su Stjepan Šulek, Josip Klima, Zlatko Balija, Đorđe Trkulja, Marija Cobenzl, Goran Bakrač, Ante Živković, Josip Stojanović, Goran Končar, Sergej Evseev i drugi, a današnji sastav čine Marin Maras, braća Hrvoje i Davor Philips te Martin Jordan.
  Ugled ansambla učvršćuju nove inozemne turneje i gostovanja na kojima devedesetih godina osobito skreću pažnju javnosti na ratna zbivanja u Hrvatskoj, nastupi od Concertgebouwa u Amsterdamu, praškog Rudolfinuma i londonskog St. John's Smith Squarea preko zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku do Guangyuan Concert Halla, izvedbe kapitalnih djela poput Bachova Umijeća fuge i Beethovenovih posljednjih gudačkih kvarteta, kao i jedinstvena izvedba Sedam posljednjih Kristovih riječi Josepha Haydna u kripti crkve Sv. Ane u Jeruzalemu. Mjesto prvog violinista 2012. nakratko preuzima Sergej Evseev, a od sezone 2014./2015., uz Davora Philipsa, Hrvoja Philipsa i Martina Jordana, kao prvi violinist muzicira Marin Maras.
  Zagrebački kvartet je odsvirao preko 4.000 koncerata na svim kontinentima. Bogata diskografija Kvarteta, stvarana tijekom gotovo devet desetljeća, uključuje izdanja za Jugoton, PGP RTB, Melodicom, Sastruphon, Nuova Era Records, ZYX Classic, RCA, Da Camera Magna, Croatiju Records, ZG Zoe, Cantus/HDS i druge. Posljednji album – s kvartetima Leoša Janáčeka i Antonína Dvořáka - objavila je etiketa Spona Classics.
Brojne nagrade i priznanja uključuju najvažnije nacionalne nagrade: od prve Nagrade grada Zagreba 1957. preko Nagrade Milka Trnina, Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski, nagrada Vladimir Nazor i Vatroslav Lisinski, Povelje Republike Hrvatske za osobite zasluge u kulturi 1999., Nagrade grada Zagreba 2001., niza diskografskih nagrada Porin do nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2009.

portret   Katja Markotić, mezzosopran - studij solo pjevanja i interpretaciju Lieda završila je na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Grazu u klasi prof. Kammersängrin Ire Malaniuk a potom se usavršavala kod prof. F.X. Lukasowskog u Beču.
Kao koncertna pjevačica jednako uspješno stilski interpretira djela u rasponu od barokne do suvremene glazbe. Posebno mjesto u njezinu bavljenju vokalnom umjetnošću zasigurno pripada i ustrajnom zalaganju na oživljavanju manje poznate i zapostavljene hrvatske vokalne baštine.
Tako je do sada javno predstavila a za potrebe radija i televizije snimila brojne opuse I. Lukačića, D. Pejačević, J.Š. Slavenskog, F. Livadića, I. Padovca i F. Krežme.
Sudjelovala je na svim značajnim domaćim festivalima (Zagrebački ljetni festival, Splitsko ljeto, Dubrovački ljetni festival, Festival u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, Osorske glazbene večeri, Glazbene večeri u Svetom Donatu i dr. Osim hrvatskih autora na repertoaru Katje Markotić nalaze se i naslovi najistaknutijih predstavnika europske vokalne lirike (Schubert, Brahms, Schumann, Mendelssohn, Liszt, Strauss, Mahler, Rahmanjinov, Čajkovski, Respighi i dr.).
Kao vokalna solistica nastupala je uz Zagrebačke soliste, Zagrebački kvartet, Zagrebački komorni orkestar, Quartetto d'archi di Venezia, ansambl "I Solisti di Milano", Hrvatski komorni orkestar, Korejski komorni orkestar (Soeul), Deutsches Kammerorchester (Frankfurt), komorni orkestar „Roma Classica", Simfonijski orkestar HRT pod ravnanjem Christiana Ewalda prvom hrvatskom izvedbom pjesama A. Zemlinskog, Dubrovački simfonijski orkestar, Ljubljanske simfoničare i orkestar HNK Splita u izvedbi 2. Mahlerove simfonije pod ravnanjem N. Bareze.
Katja Markotić često je prisutna i na inozemnim podijima, (Austrija, Njemačka, Slovenija, Mađarska, Poljska, Italija, Francuska, Španjolska, Belgija i Velika Britanija). Zapažen uspjeh postigla je cjelovečernjim recitalima na međunarodnom festivalu "Cervantino" XXX u Mexicu, sa završnim nastupom u Palacio de Bellas Artes (Mexico City).
Živi i djeluje kao slobodna umjetnica u Zagrebu. Od 1996. godine umjetnička je ravnateljica Ljetnog festivala Rovinj.

Sophia Vaillant Sophia Vaillant - pijanistica s bogatim umjetničkim iskustvom, najprije je studirala kod Geneviève Ibanez i dobila svoju glazbenu diplomu, cum laude, na Conservatoire National Supérieur de Musique u Lyonu u klasi Pierre Pontier. Težeći daljnjem usavršavanju odlazi na studij na Guildhall School u London kod Paula Berkowitza, inače učenika velikog ruskog pijaniste Rudolfa Serkina. Pohađala je postdiplomske studije: u Banff Centre za umjetnost (Kanada), na Stony-Brook University u New Yorku i na Academie Ravel (Francuska). Sudjelovala je i na prestižnim majstorskim tečajevima kao što su: György Sebök, Bernard Greenhouse (violončelo Beaux Arts Trio), Jean-Claude Pennetier, Alexander Volkov (izraelski piano virtuoz) te osvojila nekoliko međunarodnih natjecanja. Vještina koju posjeduje Sophia pokriva široki klavirski repertoar, od baroka do suvremenih skladatelja s posebnim sklonostima spram francuskih. Glazbu fascinantnih tanga često je izvodila je s Orquesta Tipicom - Juan Cedron, kao i sa drugim tango ansamblima. Godine 2013. primljena je na Sveučilište u Parizu VIII u Saint-Denisu gdje je stekla doktorat na temu "interpretator / skladatelj", za izvedbu fokusiranu za glasovir i elektronsku glazbu. Nastupala je izvodeći svoje solističke recitale i komornu glazbu diljem svijeta (Amsterdam Concertgebouw, New Morning, kazalište Mouffetard ... u Parizu, Ukrajini, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Venezueli, SAD ...). Osim toga, Sophia je dugogodišnja voditeljica festivala klasične glazbe u regiji Hauts-de-France, na koji često poziva svoje kolege da muziciraju s njom. Ona je također i predsjednica "Femmes et Musique", a predaje na Konzervatoriju Frédéric Chopin u pariškoj četvrti 15.

Program: C. Schumann, F. Chopin, C. Debussy

 

macle 1 Duo Macle, u sastavu Sabrina Dente i Annamaria Garibaldi, oformljen je pod vodstvom Marcelle Crudeli, izvodi klasični i moderni repertoar, a otvoren je suvremenim stilskim istraživanjima. Duo je nastupao u mnogim talijanskim kazalištima, uključujući Teatro della Gioventù u Genovi, kazalište Miela u Trstu, Teatro delle Erbe, Palazzina Liberty, Teatro Dal Verme u Milanu, Auditorium del Gonfalone, Teatro Valle i Austrijski forum Kultura u Rimu. Maclé Duo je nastupao za nekoliko europskih sezona i značajnih institucija: Fundación Segovia u Linaresu (Španjolska), Festival Musique à la Source u Chaudfontaine (Belgija), Portenkirche u Fürstenzellu (Njemačka), Veladas Musicales u Baeza (Španjolska), Festival Internacional de Música u La Rambla (Španjolska), Konzervatorij Hidalgo u Malagi (Španjolska), a nastupao je i u Madridu, Bordeauxu i Sofiji. Ove dvije iznimne glazbenice predstavlja Italiju u temp'óra sudjelujući na međunarodnim susretima i prezentacijama za novu glazbenu promociju.

Program: J. Brahms, S. Rachmaninoff, M. Ravel, G. Gershwin

 

 

zahirovicFlautistica Ivana Zahirović, istaknuta hrvatska flautistica, rođena je u Sisku. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekla je na Glazbenima školama u Sisku i Zagrebu u klasi prof. Nives Janković. Sa 16 godine primljena je kao najmlađa studentica u klasu prof. Irene Grafenauer na Univerzitet “Mozarteum” u Salzburgu gdje je diplomirala 1996. i magistrirala 1998. godine, da bi se nakon toga usavršala u klasi prof. Michaela Koflera u Salzburgu te kod prof. Marie Golschmidt u Zürichu. Tamo je 2003. diplomirala pedagoški smjer i baroknu flautu. 1997. je postala članicom Orchester-Akademie pri Opernhausu u Zürichu, a 1999. do 2000. bila je i članicom prestižnog Simfonijskog orkestra „Mozarteum“ u Salzburgu. Nakon toga slijedi angažman u Simfonijskom orkestru Biel, a od 2003. do 2004. bila je članica Münchenskih simfoničara. U Münchenu redovito djeluje u nekoliko ansambala i orkestara, među ostalim u Orkestru Bavarske državne opere i Münchenskom radijskom orkestru. Pobijedila je na nekoliko međunarodnih natjecanja, među ostalim „Lions Club International“, “AUDI Mozart” u Italiji te “Alexandro and Buono International Flute Competition” u New Yorku, što joj je omogućilo nastup u Carnegie Hallu. U Udruzi za komornu glazbu „Villa Musica“ u Mainzu ostvarila je brojne koncerte sa međunarodno poznatim glazbenicima. Kao solistica nastupala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Orkestrom Haydn di Bozen e Trento, Orkestrom camera di Caserta, Cameratom München i dr. Snimala je za brojne televizijske i radio postaje te održala concerte na brojnim festifalima. Nastupi u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Austriji, Južnoj Americi i SAD-u.

Viktor Vidović, najpoznatiji hrvatski gitarist, rođen je u Karlovcu. Potječe iz poznate glazbene obitelji. S 12 godina održava prvi samostalni koncert, a sa 13 superiorno osvaja prva mjesta na natjecanjima Hrvatske i bivše Jugoslavije S 14 godina upisuje Konzervatorij u Ženevi u klasi brazilske gitaristice M. Livie Sao Marcos pod čijim vodstvom osvaja prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju glazbenih umjetnika (CIEM) u Ženevi kao najmlađi pobjednik u povijesti natjecanja, nagradu ''Villa Lobos'' te ''Patek Philippe'' nagradu za posebnu glazbenu interpretaciju.
Konzervatorij u Ženevi završava sa 16 godina i dobiva diplomu ''s prvom nagradom virtuoziteta''. Upisuje studij na salzburškom Mozarteumu, gdje u klasi prof. Matthiasa Seidela stječe stupanj magistra umjetnosti. Za posebna umjetnička dostignuća i uspjehe tijekom studija dobiva nagradu ''Franz Kossak'' te nagradu austrijskog Ministarstva kulture. Originalnost njegovih izvedbi potvrđuje i posebna nagrada za interpretaciju suvremene glazbe na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Templinu. Kao finalist natjecanja Rene Bartoli u Francuskoj 2000. g. nagrađen je i posebnom nagradom publike. Intenzivno proučava kompoziciju stvarajući autorske skladbe i transkripcije za klasičnu gitaru. Širi svoje glazbene horizonte s klasične glazbe na srodne smjerove: istražuje jazz, latino te izvornu etno glazbu različitih kultura.
Bilježi niz zapaženih koncerata u prestižnim dvoranama diljem Evrope. Kao solist nastupao je uz pratnju eminentnih orkestara, između ostalih sa Zagrebačkim solistima, Zagrebačkom filharmonijom, Orkestrom Romanske Švicarske i Štuttgartskom filharmonijom.
Snimke Viktora Vidovića izdale su diskografske kuće REM (Francuska), Musica Helvetica (Švicarska) i Aquarius records (Hrvatska). Objavio je pet solističkih albuma.

carbotta  Mario Carbotta, studirao je na Konzervatoriju „G. Nicolini” u Piacenzi. Usavršavao se pri Glazbenoj školi u Fiesolama. 1988. dobiva drugu nagradu na natjecanju „F. Cilea” u mjestu Palmi. Nastupao je diljem Europe, Azije i Amerike, u prestižnim koncertnim dvoranama (Musikverein u Beču, Rudolfinum u Pragu, dvorani RSI u Luganu, u Operi u Kairu, u Glenn Gould dvorani CBC-a u Torontu, dvorani Nacionalne filharmonije u Vilniusu, u Nacionalnoj palači kulture u Sofiji, te u Ženevi, Istanbulu, New Yorku, Tokyu, Pekingu, Londonu i Bukureštu) i na međunarodnim festivalima (Santander, Perelada, Ljubljana, Zagreb, Teheran).
Nastupao je kao solist s više od 60 simfonijskih orkestara i komornih sastava, uključujući: Sicilijanski Simfonijski Orkestar (Palermo), Simfonijski Orkestar "A. Toscanini" (Parma), Simfonijskim Orkestrima iz Ancone i l’Aquile, te sastavima Archi della Scala i Solisti Aquilani. U inozemstvu nastupa s Tonkünstler Niederösterreich (Wien), Kärntner Sinfonieorchester (Klagenfurt), Kraków Philharmonic Orchestra, Südwestdeutscher Philharmonie (Konstanz), Oldenburgische Staatsorchester (Oldenburg), Loh-Orchester (Sondershausen), Kurpfälzisches Kammerorchester (Mannheim), DKO (Frankfurt am Main), Israel Sinfonietta (Beer-Sheva), Chamber Philharmonic Orchestra of South Bohemia, Filharmonie Bouslava Martinù (Zlin), Simfonijski Orkestar Istanbul, Cairo Symphony Orchestra, Orquestra Clàssica da Madeira, Filarmonica de Jalisco (Guadalajara), Orkestar pekinške radiotelevizije i kina, European Union Chamber Orchestra, Sofia Soloists.
Objavio je i uredio sonate G.A. Fioronija, P. Nardinija, P. S. Lichtenthala, S. Mercadantea i A. Rolla. Snimao je za RTSI (talijanska Švicarska), HRT (Hrvatska), Toronto CBC (Kanada) i litavski radio. Njegova diskografija objavljena je od strane izdavačkih kuća Dynamic, Tactus, Nuova Era, Brilliant Classics, a obuhvaća djela G. B. Viottija, A. Rolle, S. Mercadantea, M. Pilatija, N. Rote, L. Cortesea, F. Deviennea, C. Furstenaua. Nedavno je, zajedno s Filharmonijskim Orkestrom Podkrapacka iz Rzeszòwa (Poljska), snimio Koncert i Baladu Carla Reineckea. Predaje flautu na tečajevima usavršavanja u Italiji, Brazilu, Bugarskoj, Poljskoj i SAD-u. Od 2013. godine predaje flautu na Institutu za glazbene studije „L. Boccherini” u Lucci.

  Carlo Balzaretti, započinje studij glasovira s prof. Francom Balzaretti. Diplomirao je glasovir i kompoziciju na Konzervatoriju u Milanu, a predavači su mu bili Alberto Mozzati, Paolo Bordoni, Angelo Corradini, Danilo Lorenzini i Azio Corghi. Paralelno studira i muzikologiju, humanističke znanosti i dirigiranje. Osvojio je prve nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. 1986. izabran je kao predstavnik Italije na natjecanju „Eurovision Young Musicians” u Kopenhagenu. Nastupao je u Europi, Aziji i SAD-u.
U ožujku 1993. debitirao je u Kennedijevom Centru u Washington sa Simfonijskim Orkestrom “Melos”. Objavio je brojne snimke, među kojima "Album des 6, un pianoforte tra Verlaine e Cocteau", “Musica da Camera di N. Rota”, djela G. B. Viottija, razna djela za flautu i klavir i skladbe talijanske komorne glazbe. 2013. godine nastaje „Balzaretti Projekt” koji objavljuje Balzarettijeve snimke online, a od 2015. iste objavljuje i glazbeni online časopis Halidon. Usavršavao se u Kini, Tajvanu i Koreji, gdje je i održao brojne nastupe. Priznat je i kao skladatelj: njegova su djela izvodili Chu Tai-Li, de Peyer, Marini, Nordio, Manusardi i Koizumi, koji je snimio „Elegiju” na albumu predstavljenom japanskom Ministarstvu kulture u Tokiju. 2012. godine, pijanist Cyprien Katsaris izvodi, diljem Japana i Italije, Balzarettijevu skladbu napisanu u čast žrtvama tsunamija „11. ožujka 2011.”.
Balzaretti je autor nekoliko glazbenih publikacija: bavi se metodologijom nastave klavira, a njegove su publikacije usvojene od strane Konzervatorija i glazbenih škola. 2007. godine postaje ravnatelj Konzervatorija Marenzio u Bresci, a istu funkciju, uz ostale institucionalne uloge, danas obavlja pri Konzervatoriju Verdi u Comu, gdje se bavi i nastavno-umjetničkom koordinacijom.

 

trio1887

Klavirski trio 1887 osnovali su 2015. godine pijanistica Petra Gilming, violinist Sho Akamatsu i violončelist Branimir Pustički, diplomanti zagrebačke Muzičke Akademije različitih generacija. Svoja bogata individualna iskustva i uspjehe poput nagrada na inozemnim natjecanjima (Pietra Ligure, Moncalieri, Pinerolo Italija; Huml, Hrvatska; Novosibirsk, Rusija; J. Brahms, Austrija; W. Lutoslawski, Poljska), nastupa sa domaćim i stranim orkestrima ili u komornom partnerstvu sa cijenjenim domaćim i inozemnim umjetnicima uspješno su pretočili u zajedničko muziciranje te već prvim nastupom ostvaruju značajan uspjeh: na četvrtom nacionalnom natjecanju "Papandopulo" održanom u Zagrebu koncem 2015. godine osvajaju prvu nagradu i sve specijalne nagrade. Od tada Trio 1887 nastupa na renomiranim podijima i festivalima diljem Hrvatske, poput Osorskih glazbenih večeri, Kneževog dvora Dubrovniku, Vukovarskog festivala komorne glazbe ili Dana Milka Kelemena. Osim premijernog nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, u 2017. ih očekuje i prvi zajednički inozemni nastup, na festivalu Elvermose u Danskoj.

Lo Cicero  Giuseppe Lo Cicero, po završetku gimnazije, društveni smjer, diplomirao je klavir na Konzervatoriju V. Bellini u Palermu, u klasi prof. Gaetana Cellizze, sa najvišim ocijenama.
Koncertnu karijeru započinje u dobi od 12 godina izvodeći, Chopinove poloneze i etide, dok sa 15 godina nastupa izvodeći Chopinov Koncert za klavir i orkestar br.1 u e-molu. Pohađao je tečajeve usavršavanja kod Antonija Trombonea (Palermo), Michelea Marvullija (Bari), Alda Ciccolinija (Pariz). Usavršavao se i na seminarima klavirske tehnike koje je vodio Vincenzo Vitale, dok je od Jeana Michaulta (Cortotovog učenika), Uga Amendole (učenik Busonija, Tagliapietre i Sgambatija) te Alberta Mozzatija, dobio korisne i vrijedne savjete.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja na državnim i međunarodnim klavirskim natjecanjima (Osimo, Caltanissetta, Finale Ligure, F. Paolo Neglia di Enna).
Od 1979. nositelj je katedre glasovira na Konzervatoriju A. Scontrino u Trapaniju, te pored nastavne karijere intenzivno se bavi i koncertnom aktivnošću.
Održao je otprilike 500 koncerata u svim regijama Italije, uključujući nastupe u Bologni, Kongresnoj palači u Stresi, Zrcalnoj dvorani u Meranu, Dvorani Palače Liviano u Padovi, kazalištu Kursaal u Abano Terme, Gradskom kazalištu Masini u Faenzi s Filharmonijom iz Bakaua, Kazalištu Bagnoli u Sopri, gdje je održao recital pod nazivom Magic Music s poznatim talijanskim mađioničarem Silvanom, zatim u Rimu, na otvaranju Katoličkog sveučilišta sa Griegovim Koncertom u a-molu, u pratnji Simfonijskog orkestra Temišvara, te u Nacionalnom kazalištu Oradea sa Simfonijskim orkestrom, dok u gradskom kazalištu E. Sollima i u Kazalištu Impero u Marsali nastupa s Koncertom br.2 C. Saint-Saënsa i Koncertom u a-mulu e. Griega, uz orkestar Konzervatorija iz Trapanija.
Zapažene nastupe imao je u Portugalu, Španjolskoj, Rumunjskoj, Nizozemskoj, Češkoj i Izraelu, doživjevši veliki uspjeh kako kod publike, tako i kod kritičara.
Pozvan je kao član žirija na državnim i međunarodnim natjecanjima, među kojima Martha del Vecchio, S. Rachmaninov, V. Bellini, Međunarodna nagrada Grada Rima, Lamezia Terme itd. Često je pozivan kao predavač na tečajevima usavršavanja u Srednjoj glazbenoj školi u Barcelloni (Španjolska), na Konzervatoriju u Groningenu (Nizozemska), te na konzervatoriju Rimsky Korsakov (Ekvador).
Od 1998. bavi se organizacijom koncertne sezone pri Gradskom kazalištu Sollima i Kazalištu Impero u Marsali.

alba  Violinistica Livia Sellin, violončelist Philipp Comploi i pijanistica Chengcheng Zhao upoznali su se tokom studija na Glazbenom sveučilištu u Grazu. Već godinu dana nakon osnivanja trija održali su prve koncerte u Šangaju i Pekingu. Uslijedili su zatim pozivi za sudjelovanje na festivalima i koncertima komorne glazbe u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Južnoj Americi, New Yorku i Kanadi. Oba do sada izdana albuma osvojila su nagradu „Pasticcio“ austrijske radio postaje za klasičnu glazbu Ö1.

 

Cattaneo 5  Pieralberto Cattaneo uspješno je diplomirao kompoziciju pri Glazbenom institutu "Donizetti" u Bergamu pod vodstvom V. Fellegare, nakon što je pohađao studije glasovira i orkestarskog dirigiranja; u istoj je školi trenutno zamjenik ravnatelja i predavač kompozicije i tehnike skladanja za dvogodišnju specijalizaciju. Usavršavao je svoje znanje kod F. Donatonija i W. Lutoslawskijog (skladanje), F. Ferrarija i B. Martinottija (orkestarsko dirigiranje); njegove su skladbe izvođene i nagrađivane na prestižnim festivalima u Italiji i Europi, a emitiranju se na raznim europskim radio-postajama. Snimljene su na nosaće zvuka za EDIPAN, BMG Ariola, Rugginenti i Sinfonica.

Pod njegovim ravnanjem održani su brojni koncerti diljem svijeta, a snimio je LP neobjavljenih kompozicija Donizettija i Mayra, kao i CD sa talijanskom suvremenom glazbom. 1984. godine osnovao je Komorni orkestar "Europskih susreta s glazbom / Incontri Europei con la Musica" sa kojim je za kuću Dynamic snimio prvu modernu izvedbu Stabat Mater u c molu G.S. Mayra. Pored toga snimio je CD zajedno sa violinistom Bin Huangom (Prva nagrada Paganini) i orkestrom "Talijanski gudači / Gli archi italiani"; CD za izdavačku kuću "Bongiovanni" sa prvom modernom izvedbom Večernje Corpus Domini G.S. Mayra. Redovno dirigira simfonijskim i komornim orkestrima u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj, Portugalu, Mađarskoj, Češkoj Republici, Poljskoj, Rumunji, Moldaviji, Turskoj, Egiptu, Koreji, SAD-u (na koncertima koje najčešće snimaju državne radio-stanice) ... sa opsežnim klasičnim, romantičnim i suvremenim repertoarom koji obuhvaća, uz ostalo, i mnogobrojne nanovo otkrivene i revidirane neobjavljene skladbe talijanskih skladatelja XVIII. i XIX. st. (Coccia, Donizetti, Gasparini, Lenzi, Mayr, Piatti ...). Diplomu je stekao na D.A.M.S.-u u Bologni sa diplomskim radom o Donizettijevoj sakralnoj glazbi, pa ga često pozivaju na međunarodne simpozije. Priredio je i reviziju i prvu suvremenu izvedbu djela Lenzija, Quirinija, Gasparinija, Donizettija, Piattija.

Yoko 2  Yoko Nishii rođena je u gradu Ise u Japanu i već od svoje četvrte godine pohađa privatne satove glasovira kod M.Tomio. Od 1986. učenje nastavlja u klasi N.Kaneshigea, od 1991. u klasi K. Ogawe, a od 1996. u klasi H. Kobayashija. Paralelno studira i završava studij francuskog jezika i književnosti na privatnom Sveučilištu Keio u Tokiju (1998.).
Iste godine dolazi u Hrvatsku gdje pohađa Visoku školu za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu. U samo dvije godine završava četverogodišnji studij (2000.), potom postiže stupanj magistra glazbene umjetnosti (srpanj 2001.), te nastavlja usavršavanje na poslijediplomskom studiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao stipendistica japanske Vlade (2005. – 2007.) – a sve u klasi J. Zarafiantsa, kojemu je bila i asistentica na Visokoj školi “Ino Mirković" (2001.–2003.). U međuvremenu djeluje kao korepetitor na majstorskim tečajevima flaute Pierre-Yvesa Artauda iz Pariza, a trenutno predaje na Umjetničkoj akademiji u Aichiju u Japanu.
Pobjednica je i finalistica brojnih međunarodnih natjecanja kao što su: Međunarodno natjecanje mladih talenata u interpretaciji “Comune di Pianello Val Tidone” u Italiji (2000., 1. nagrada), Concorso Internazionale di Musica u Manerbiju, Brescia, Italija (2000., 1. nagrada), 2. Međunarodno natjecanje “Ignacio Cervantes” u Havani, Kuba (2003., finalistica), 5. Međunarodno glazbeno natjecanje “Johannes Brahms” u Alessandriji, Italija (2003.), 5. Međunarodno pijanističko natjecanje “Anton Rubinstein” u Alessandriji, Italija (2003.,Posebna nagrada “Anton Rubinstein”), 1. Međunarodno glazbeno natjecanje “Citta di Padova” u Padovi, Italija, (2003., I.nagrada), 13. Međunarodno pijanističko natjecanje “Sergej Rahmanjinov” u Morconeu, Italija (2003., II. nagrada) i druge.
U Hrvatskoj je održala zapažene solističke recitale, a nastupala je u Italiji i Sloveniji. Surađivala je sa Zagrebačkom filharmonijom i Kubanskim nacionalnim simfonijskim orkestrom.
Ustrajno radi na istraživanju i promociji hrvatskih skladatelja te je od 2012. godine održala niz recitala te izvela cjelokupan glasovirski opus Dore Pejačević u okviru projekta "The Cultural Transmission from Ise to the World" u japanskom gradu Ise. U veljači 2015. izdala je CD s cjelovitim glasovirskim opusom Dore Pejačević u povodu 130. godišnjice njezina rođenja u izdanju japanskih diskografskih kuca “Herb Classics”.

Cesaro  Alessandro Cessaro, gaji svoju sklonost spram glazbi sa izraženim zanimanjem prema skladanju. Studirao je klavir kod Franca Angelerija, stekavši diplomu u 16. godini sa najvišim ocjenama, pohvalom i posebnim priznanjem. Nakon diplome nastavlja sa studijem za usavršavanje sa Paulom Badura-Skodom i Aldom Ciccolinijem u Rimu. Ubrzo dobiva nagrade na značajnim državnim i međunarodnim natjecanjima kao što su Nagrada Venecije i Nagrada „Yamaha“ u Stresi, ali se naročito afirmirao na 48. Međunarodnom natjecanju u Ženevi, gdje je sa 18 godina prvu nagradu.. Održao je mnogobrojne recitale u Italiji te gostovao u Švicarskoj, Njemačkoj, Belgiji, Argentini i Mexiku. Surađivao je sa mnogim orkestrima i dirigentima kao Cl. Scimone, A. Nanut, P. Ignacio Calderon,H. Kaiser, B. Scarpis. Jedno od posebnih obilježja je njegova svestranost koja mu omogućava uvrštavanje u repertoar najpoznatije klavirske skladatelje od Haydna do Chopina, Schuberta i Beethovenea na autentičnim klavirima po naruđbi ljetnog festivala Euganeo. Mnoge od tih snimao je uživo za Rivo Alto i Azzura Music. Pored interpretacija bavi se skladanjem, a svoju glazbu objavljuje kod izdavačke kuće „Edizioni Armenin Musica“.

BNQ  Baltic Neopolis kvartet osnovan je 2008. g. na inicijativu voditelja Orkestra Baltic Neopolis solista, koji su diplomirali na glazbenim akademijama u Berlinu, Londonu, Szczecinu i Wrocławu. Temeljni repertoar ovog kvarteta je klasična glazba 20. i 21. stoljeća. Pored toga, zbog umjetničke vizije njegovih članova jednako su im bliski i nekonvencionalni glazbeni projekti. Kvartet redovito održava nastupa u važnim koncertnim dvoranama u Poljskoj i u inozemstvu a gostovao je i na prestižnim festivalima poput Međunarodnog festivala orgulja u Szczecinu (2009.), Međunarodnom Festivalu Sacrum non profanum u Trzęsaczu (2012.), Međunarodnom festivalu suvremene glazbe Poznańsko glazbeno proljeće (2013.), Godini obljetnice Lutoslawskog u Pragu (2013.), Festivalu suvremene glazbe Wojciech Kilar u Gorzówu Wielkopolskom (2013.), Usedomer Musikfestivalu (2014.), Oldenburškoj promenadi (2015./2016.), Međunarodnom glazbenom festivalu Gaia, i Festivalu glazbe Montserrat (2016.).
Kvartet je također vrlo aktivan i na području produciranja glazbe njihovih izvedbi te snimio brojne albume Kvarteta, glazbu za kazališne projekte i čak neke sa ansamblom pop-glazbe. Albumi Kvarteta Baltic Neopolis uključuju Skladbe iz Szczecina (2013.) koji se sastoje od pet gudačkih kvarteta suvremenih szczecinskih skladatelja, Spomen na Carla Loewea (2014.) s Gudačkim kvartetom Loewe u C molu, Op. 26, Quatuor spirituel (1830.) i Il Tramonto (2015.)
Kvartetu Baltic Neopolis posvećena su dva kvarteta: Piotr Klimek i Gudački kvartet br. 2 Orest Michała Dobrzyńskog.
Raznolikost osobnosti i kreativnost njihovih izvođača daje perspektivu trendova moderne izvedbe i interpretacije, koje učinkovito primjenjuju u mediju kvarteta. Rezultat toga su izuzetni koncerti na kojima je uočljiva kombinacija njihove umjetničke jedinstvenosti s vrhunskim profesionalizmom.

SelloNastupiti će u Rovinju 17.07.2016. u crkvi sv. Eufemije

 Luisa Sello, studirala je flautu u Parizu kod Raymonda Guiota i odmah je uočena njena velika nadarenost za fraziranja i kvalitetu zvuka (Severino Gazzelloni je napisao: "Veličanstven interpretativni senzibilitet i odličan zvuk" a R. Guiot: "Vrlo muzikalno, lijep i nosiv ton"). Koncertnu karijeru započela je nizom nastupa u Europi, zatim su uslijedila gostovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi, Japanu te ruskim i azijskim državama.
Nastupala je s istaknutim umjetnicima kao što su Alirio Diaz, Trevor Pinnock, Edgar Guggeis, Bruno Ganino. Kao gošća solistica surađivala je s renomiranim orkestrima kao što su Wiener Symphoniker Concert Verein , Miami Great Symphony, orkestrom "Teatro alla Scala" u Milanu, pod vodstvom Riccarda Mutija i dr.
Djeluje kao redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Trstu i kao gost profesor na sveučilištima za glazbu u Beču, Moskvi, Madridu, Tallinu, Zagrebu, Pekingu, Šangaju i Buenos Airesu.
Diplomirala je "strane jezike" i "modernu književnost" te osvojila brojne književne nagrade, a sa područja poezije objavila je eseje o odnosima glazbe i književnosti.
Snima za Stradivarius, jednu od najpoznatijih izdavačkih tvrtki u Europi te za Beijjing Honhchen Milenium & Art, Kina.

giocoso  Giocoso gudački kvartet čine vrsni mladi glazbenici sa diplomom renomirane Europske muzičke akademije (ECMA) - na čelu s istaknutim profesorima Hatto Beyerle i Johannes Meissl. Od 2011. stipendisti su svjetske fondacije Yehudy Menuhin za promicanje mladih virtuoza.
Kvartet je osnovan 2003. godine u Iasi Rumunjska, pod vodstvom Voces kvarteta, i rano pokazao prve velike uspjehe na rumunjskom Nacionalnom glazbenom natjecanju (2003.), Međunarodnom Mozart natjecanju komorne glazbe u Cluj-Napoca (2006.) i Međunarodnom Charles Hennen natjecanju u Heerlen, Nizozemska (2009) . U novije vrijeme, ansambl je dobitnik i značajnih nagrada komorne glazbe kao što su Alban Berg nagrada, Krenek nagrada i Artis nagrada na ISA Reichenau u Austriji (2011.), Aix-en-Provence festivalu u Francuskoj 2012., kao i dvije nagrade bečkog Windisch festivala za komornu glazbu 2012. i 2014. godine. Pobjednici su i cjelokupne 2. nagrade Peter Druce Nagrada publike, kao i nagrade Musica Viva Australija na 2015. Melbourne International Chamber Music natjecanja.
Kao takav, Giocoso gudački kvartet imao je prilike surađivati s mnogim važnim ličnostima iz svijeta komorne glazbe, kao što su Dan Prelipcean (Voces kvartet), Hatto Beyerle i Gerharda Schulza iz Alban Berg kvarteta, Eberhard Feltz, Ferenc Radoš, Rainer Schmidt (Hagen kvartet) , Andras Keller (Keller kvartet), Evgenia Epshtein (Aviv kvartet), Stefan Metz (Orlando kvartet), Shmuel Ashkenasi (Vermeer kvartet), Tim Vogler (Vogler kvarteta), Sandor Devich (Bartok kvartet), Sedmidubsky (Skampa kvartet) i Petr Prause (Talich kvartet).
Giocoso kvartet redovito održava zapažene recitale u Europi i Australiji, u zemljama poput Njemačke, Austrije, Velike Britanije, Francuske, Italije, Nizozemske, Norveške, Turske, Rumunjske, Švicarske i dr.
Vrhunac sezone 2015/2016. Giocoso gudačkog kvarteta, bio je debi u slavnom Wigmore Hallu u Londonu i prestižnoj Velikoj dvorani rumunjskog Atheneum u Bukureštu.
Sa sjedištem u Beču ovaj je kvartet prerastao u jedan od najperspektivnijih i uzbudljivih mladih gudačkih kvarteta njihove generacije te je stoga u sezoni 2016/17. odabran od strane stručnog žirija za novu generaciju talent -programa u sklopu New Austrian Sound Of Music, koji im je dodijelio dodatnu potporu za inozemne nastupe kroz svjetsku mrežu veleposlanstava i kulturnih foruma.
Bas Jongen svira na Hendrik Jacobs violončelu (Amsterdam, ± 1696) iz vlasništva zbirke Nizozemske glazbene fondacije instrumenta.

Accendo trio

 Ginevra Petrucci je flautistica s dinamičnom međunarodnom karijerom. Rođena je u Rimu (Italiji) 1989. u obitelji glazbenika. Studirala je u Rimu na Conservatorio ‘Santa Cecilia’, a posljediplomski studij je završila na Yale University. Nastupala je na nekim od najprestižnijim koncertnim dvoranama u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu, Turskoj, Izraelu, Japanu i Africi.
Kao dio komornog ansambla, Ginevra je surađivala s mnogim sjajnim ansamblima, kao što su I Virtuosi Italiani, I Musici di Roma i Kodály Quartet.
Snimila je dva nosača zvuka, jedan 2009 kao solistica s I Virtuosi Italiani, a u 2013. snimila je cijeli opus kvinteta za flautu danskog skladatelja F. Kuhlaua.
Ginevra Petrucci često svira modernu i suvremenu glazbu, a osobno je radila s Kaijom Saariaho, Steve Reichom, George Crumbom, Betsy Jolas i Jean-Michel Damaseom. Također, Ginevra redovito izvodi skladbe mladih američkih i talijanskih skladatelja te redovito nastupa na Venecijskom Bienalu i festivalu Nuova Consonanza Contemporary Music.

 Dorotea Racz rodila se u Zagrebu, gdje uči violončelo u klasi prof. Dobrile Berković Magdalenić u GU „Elly Bašić“. Rano pokazuje veliki talent i brz napredak te od malih nogu počinje osvajati natjecanja i održavati koncerte. Nastupala je kao solist ili kao dio komornog sastava u brojnim dvoranama diljem Europe (Hrvatska, Slovenija, Austrija, Danska, Švedska, Italija, Francuska, Njemačka, Litva) i Amerike.
Kao sudionica nacionalnih i međunarodnih natjecanja osvojila je brojne nagrade. Kad je navršila šesnaest godina, Dorotea je primljena na prestižni Peabody Conservatory u Baltimoreu (SAD) s punom stipendijom, gdje je diplomirala i završila poslijediplomski studij (Master of Music) u klasi Amita Peleda. U proljeće 2015. Dorotea je diplomirala s najvišim počastima -"summa cum laude" na doktorskom studiju na Catholic University of Amerika u klasi Michaela Mermagena.
Kao dio duo Racz-Samogray s klaviristom Dmitry Samograyem, Dorotea redovita nasupa diljem Hrvatske. Europe i Amerike. Dorotea i Dmitry su umjetničkai voditelji i osnivatelji Audeamus festival klasične koji se održava u Zagrebu i Washingtonu D.C.

 Dmitry Samogray američki je pijanist ruskog porijekla. Nastupio je u Carnegie Hallu kao pobjednik American Fine Arts festivala tri godine zaredom. Nagrađivan je na mnogim prestižnim natjecanjima, uključivši i prvu nagradu Klavirskog natjecanja Ithaca Fakulteta te treću nagradu na Nacionalnom natjecanju komorne glazbe Nacionalnog društva glazbenih pedagoga (SAD).
Dmitry je započeo glazbeni nauk s pet godina, u svom rodnom gradu Taškentu. Prije preseljenja u SAD, pohađao je Glazbenu školu “Uspenki” u klasi T. Sotnikove. U srednjoj školi primio je nekoliko nagrada, među ostalima i stipendiju Johna i Abigail Adams. Diplomirao je na Institutu Peabody Sveučilišta “Johns Hopkins” u Baltimoreu, u klasi A. Štarkmana, a poslijediplomski i doktorski studij završava na University of Maryland u klasi Larise Dedove. Dmitry je osnivač trija Nubar, trija Accendo, kao i Racz-Samogray dua s violončelosticom Doroteom Racz. Također, Dmitry je umjetnički direktor i osnivatelj Audeamus festivala klasične glazbe.

Syrinx

4 SYRINX, kvartet flauta nastao je 2001. godine okupljanjem četiriju glazbenica profesionalno angažiranih u orkestrima, te pedagoškoj djelatnosti. Za ovakav sastav kvarteta, dviju hrvatskih i slovenskih glazbenica, odlučile su se vođene dosadašnjim iskustvom te razmjenom kulturne, pedagoške i glazbene djelatnosti u Hrvatskoj i Sloveniji. Nošene zvukom njihovog instrumenta, glazbenice ujedno proširuju zvukovnu ljestvicu, stoga također uvrštavaju u ansambl alt flautu, bas flautu i piccolo flautu. Do sada je kvartet imao niz zapaženih nastupa na kojima se isticala ujednačenost interpretacije, smisao za stil i osjećaj za frazu te zvukovno blistav i intonacijski besprijekoran ton. Ansambl interpretira originalne skladbe skladane za kvartet flauta, pridonoseći upoznavanju publike sa izvornim repertoarom, kao i skladbe suvremenih skladatelja. Njihov bogati repertoar kontinuirano se proširuje skladbama koje suvremeni skladatelji, inspirirani njihovim umjetničkim pristupom, skladaju za njih. Najrecentija je praizvedba skladbe Allegro con brio Miljenka Prohaske. Kvartet je surađivao s brojnim glazbenicima, poput flautistica Tjaše Kuštrin, Helene Potočnik, Irene Rovtar i Jana Fajdiga, udaraljkaša Vojislava Čičića i Špele Mastnak, mezzosopranistice Tihane Herceg-Ivšić i sopranistice Klasje Modrušan, pijanistice Zrinke Ivančić, harfistice Diane Grubišić Ćiković i klarinetista Milka Pravdića. Kvartet flauta 4 Syrinx do sada je objavio tri nosača zvuka. Prvi, Monochromia (rujan 2006.) sadrži skladbe E. Bozze, I. Dekleve, W.A. Mozarta, P. Ramovša, J. Laubera i M. Tarbuka, dok su na drugom Soba za štiri ( siječanj 2010. ) objavljene skladbe A. Kumara, B. Papandopula, F. Lhotke, P. Mihelčiča, S. Šuklara, P. Obradovića, M. Rabadana i A. Kabilja. Treći nosač zvuka Decade bilježi snimke sa nastupa uživo iz njihovog redovnog ciklusa u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Mira Vlahovi   Mira Vlahović - diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi istaknutog pedagoga, koncertnog pjevača i skladatelja Ive Lhotke-Kalinskog. Usavršavala se na majstorskom tečaju proslavljene primadone Srebrenke-Sene Jurinac u Grazu. Debitirala je 1980. godine u HNK zahtjevnom ulogom Kraljice noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli. Tijekom školovanja osvojila je niz nagrada i priznanja na republičkim i saveznim natjecanjima bivše države. Između ostalog pripada joj prva nagrada na 9. natjecanju muzičkih akademija u disciplini solo pjevanja.
  Od 1987. do 1991. godine Mira Vlahović bila je prvakinja Opere HNK u Splitu, a 1991. prelazi u Zagrebački HNK. Do sada ostvarila je niz uloga opernog i operetnog faha (Mozartovu Kraljcu noći i Konstancu, Offenbachovu Olimpiju, Verdijevu Violettu i Gildu, Donizzetijevu Luciju i Norinu, Rossinijevu Rosinu, Leharovu Hannu i mnoge druge), a usporedno je njegovala Lied i sakralnu glazbu. Umjetnica često snima za radio i televiziju, a objavila je i dva CD-a. Surađuje sa poznatim hrvatskim i stranim dirigentima - Miroslavom Belamarićem, Nikšom Barezom, Vjekoslavom Šutejom, Pavlom Dešpaljem, Vladimirom Kranjčevićem, Oscarom Danonom, Christophom Campestrinijem i drugima, te redateljima-Wolfgangom Kerstenom, Petrom Lehmannom, Georgijem Parom, Nenadom Turkaljem i drugima. Završila je i glumačku školu Off Theatra Bagatella i surađivala sa poznatim filmskim redateljima kao što su Anton Vrdoljak, Bruno Gamulin, Petar Krelja, Vinko Brešan, Branko Ivanda i drugi.
Sopranistica Mira Vlahović prisutna je na mnogim područjima hrvatskog glazbenog života, nastupajući s najrenomiranijim orkestrima među kojima se istiću Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Dubrovački simfonijski orkestar, te kazališni orkestri u Osijeku i Rijeci. Nastupa na svim važnim hrvatskim festivalima: Varaždinskim baroknim večerima, Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetnom festivalu, Muzičkom biennalu Zagreb, Krčkom ljetu, Zagrebačkom ljetu, Osorskim glazbenim večerima i drugim festivalima.
Gostovala je diljem Hrvatske, u Sloveniji, BiH, Makedoniji, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj i SAD-u.

 

ambros fotoMiroslav Ambroš (1987) počeo je profesionalno svirati violinu već sa 11 g. u vrijeme pohađanja glazbene gimnazije Jana Nerude u Pragu kod prof. Jiřijem Hnykom. U istom periodu odlazio je na konzultacije na Sveučilištu CM von Weber u Dresdenu (Njemačka) kod prof. Ivanom Ženatýjem, gdje je studirao tri godine na Praškom konzervatoriju. 2006. je počeo studirati na Akademiji izvođačkih umjetnosti u Pragu pod prof. Ivanom Štrausom, na kojoj je 2012. uspješno završio magisterij. 2008./2009. također je studirao na Hochschule für Musik und Theater Hannover s prof. Krzysztofom Wegrzynom. Od 2008. je privatni učenik Maestra Josefa Suka. Miroslav Ambros je pohađao i posebne tečajeve koje su držali, između ostalih, i Pinchas Zukerman, Zakhar Bron, Ruggierro Ricci, B. Sayevich, S. Yarosevich, S. Shipps, G. Kalinvsky i Eugen Drucker, član Emerson Kvarteta. Osvojio je mnoge nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima, npr. Praška Juniorska Nota, Natjecanje gosp. Bohdana Warchala u Slovačkoj, Kociánovo natjecanje u violini i Concertino Praga 2006. za komorne ansamble s pijanistom Marekom Sedivyjem.
2003. g. postao je apsolutni pobjednik na međunarodnom natjecanju „Du Prix des Jeunes Talents Européens de Musique Classique“ u Marseilleu, Francuska. 2004. g. je pobijedio u natjecanju kompanije Yamaha i kao nagradu je dobio stipendiju.
Miroslav Ambroš snima redovito za Češki i Slovački Radio i Televiziju. Snimao je za Radio Marseille i Luxembourg i 2006. g. snimio svoj solo CD s pijanisticom Zuzanom Ambrošovom za kuću ArcoDiva.
Sada živi u Pragu gdje često svira u glavnim koncertnim dvoranama u Češkoj, diljem Europe i u Kanadi; između ostalih u Dvorani Luksemburške Filharmonije, Dvorane Mendelssohn u Hamburgu, u Kazalištu Dal Verme u Milanu, Sali Caselle u Rimu, i Dvorani Tabaret u Ottawi.
U svibnju 2008. Ambroš je izvodio komornu glazbu s Josefom Sukom, Jiřijem Bártom, Janom Simonom i Karlom Untermüllerom na Međunarodnom Festivalu Praško Proljeće a isto tako je u ovom sastavu snimio CD sa skladbama A. Dvořáka i J. Suka za kuću Supraphon. U studenom 2008. ostvario je koncertnu turneju s Orkestrom Čeških Virtuoza u Španjolskoj.
Miroslav Ambroš nastupa redovno sa simfonijskim orkestrima kao što su Praški Komorni Filharmonijski Orkestar, Praški Simfonijski Orkestar, Češki Narodni Simfonijski Orkestar, Filharmonijski Orkestar Bohuslav Martinu, Praški Komorni Orkestar, Državni Filharmonijski Orkestar Košice i Češki Komorni Orkestar.
2007. otvorio je koncertnu sezonu Praškog Komornog Filharmonijskog Orkestra pod palicom poznatog Maestra Jiřija Bĕlohláveka , Koncertom za violinu P. I. Čajkovskog u Praškom Rudolfinumu.
Svira na vrlo rijetkom instrumentu kojeg je izradio (1734. g.) talijanski graditelj violina Camillo de Camilli.

hakanHakan Ali Toker – rođen je 1976. u gradu Mersina u Turskoj gdje je u 12. godini započeo svoje glazbeno obrazovanje kao čelist na Državnom konzervatoriju pri Sveučilištu u Istambulu, odjel za srednje obrazovanje. Godinu dana kasnije, prešao je na Sveučilište u Bilkentu, na Fakultet glazbe i izvođačkih umjetnosti u Ankari, gdje je dobio dvostruku diplomu iz klavira i kompozicije. Bio je najmlađi umjetnik koji je izvodio na Međunarodnom festivalu glazbe u Istambulu 1993. g. kao i prvi Turčin koji je sudjelovao na Lvovskom Festivalu virtuoza 1994. g., gdje je predstavio i uveo suvremenu tursku glazbu za klavir u Ukrajini. 1996. je pauzirao sa školovanjem i odselio na Island kako bi studirao klavir privatno s Annom M. Sigurðardóttir. Sljedeće godine je primljen na Indiana University School of Music u Sjedinjenim Državama, gdje je diplomirao kao baccalaureus klavir i kompoziciju 2000. g. Nakon diplome ostao je i bio aktivan u SAD-u još 6 godina, dok je pohađao tečajeve elektroničke glazbe i jazz-a; ipak je pretežno samouk na poljima improvizacije i turske glazbe. Osim klavira, naučio je svirati kanun, harmoniku i razne druge instrumente s klavijaturama.
2006. g. se vratio u Tursku i osnovao skupinu Tanini sa sviračem kanuna Tahirom Aydoğduom i sviračem neja Bilginom Canazom sa kojima je ostvario niz zapaženih nastupa. Nastavlja snimati, nastupati na koncertima kao solista i s drugim uglednim glazbenicima i održavati glazbene radionice. Kao što je prvotno uveo tursku glazbu i druge etničke žanrove na školama u SAD-u, sada dalje nastavlja priređivati informativne koncerte na turskim školama i sveučilištima, u raznim gradovima, predstavljajući dobre primjere zapadnjačke i turske glazbe mladoj generaciji.
2011. g. održao je prve recitale u Turskoj koji su sadržavali tradicionalnu mikrotonalnu tursku glazbu na posebno ugođenom klaviru.
Toker je jedan od malobrojnih koncertnih pijanista na svijetu danas koji oživljavaju zaboravljenu tradiciju improvizacije u klasičnu glazbu. Njegovi koncerti jedinstveno su iskustvo, interaktivno putovanje puno humora i iznenađenja, što sjedinjuje staro i novo, istok i zapad, umjetnost i zabavu.
Obradio je blizu 200 skladbi i aranžmana u mnogim žanrovima i različitim oblicima, uključujući klasičnu glazbu, jazz i tradicionalnu tursku glazbu.

Stranica 1 od 2